Richard Bennett i Michael De Semlyen
Godine 1929., Mussolini je potpisao Lateranski ugovor uz Papu Pia XI, i time službeno predao Vatikanski Brijeg Papi. Papinski Rim (Vatikan) je tako ponovno postao suverena, građanska država. Pravni sporazum između Mussolinija i Vatikana bio je samo početak. Nakon toga, Vatikan je u dvadesetom stoljeću formirao saveze s Rimokatoličkim diktatorima poput Adolfa Hitlera iz Njemačke, Francisca Franca iz Španjolske, Antonia Salazara iz Portugala, i Juana Perona iz Argentine. No savez koji se pokazao najbrutalnijim i najkrvožednijim od svih je bio savez između Papinskog Rima i Antona Pavelića iz Hrvatske. Unutar Papinstva dogovoreno je da Anton Pavelić bude šef nove Nezavisne Države Hrvatske koja je bila isklesana iz Jugoslavije tijekom Drugog Svjetskog Rata.
Tijekom četiri godine vladavine Pavelića[1], on i Rimokatolički prelat, nadbiskup Alojzije Stepinac, slijedili su “preobrati se ili umri” politiku među 900.000 Pravoslavnih Srba, Židova i ostalih u Hrvatskoj. 200.000 ih se preobratilo, 700.000 onih koji su izabrali smrt su bili mučeni, spaljeni, pokopani živi, ili su pak upucani nakon što su iskopali vlastite grobove. U ovaj strašan progon kojeg su provele Ustaše, uključeni su mnogi od najgorih zločina protiv čovječnosti u ljudskoj povijesti. Sakaćenja su bila grozovita, mučenja pakosna i divljaštvo prestrašno. Katolička Crkva nije ostavila izvršenje vjerskog rata u svjetovne ruke. Bila je u njemu izravno uključena, otvoreno ignorirajući sve mjere, i više bestidna nego što je to bila nakon dugo vremena. Mahanjem sjekire ili bodeža, povlačenjem okidača i organiziranjem pokolja, sami Rimokatolički svećenici su mučili i ubijali.
Anton Pavelić sa nadbiskupom Stepincem
Anton Pavelić sa Franjevačkim redovnicima
Mnogi od časnika Ustaša su bili svećenici ili redovnici koji su se zakleli boriti “s bodežom ili pištoljem”, za “trijumf Krista i Hrvatske”. Svećenici su igrali istaknutu ulogu u zatvaranju ili preuzimanju Srpskih Pravoslavnih Crkava, oduzimanju crkvene evidencije i u ispitivanju srpskog Pravoslavnog svećenstva. Oni su također nadzirali koncentracione logore i organizirali mučenja mnogih žrtava.
Francuski pisac Edmond Paris, rođen kao Rimokatolik i koji je zabilježio vrlo temeljit prikaz ovog strašnog pokolja u svojoj knjizi Preobrati se ili Umri, je rekao:
“Teško je svijetu da povjeruje da je cijeli narod mogao biti osuđen na istrebljenje od strane države i vjerske hijerarhije dvadesetog stoljeća, samo zato što se dogodilo da pripada drugoj etničkoj i rasnoj skupini, i to skupini koja je naslijedila kršćanstvo od Bizanta radije nego od Rima.”
Stvaranje potpuno Rimokatoličke, Nezavisne Države Hrvatske tijekom Drugog Svjetskog Rata bilo je popraćeno progonima tako divljim, da je im teško naći odgovarajuću paralelu u cijeloj povijesti. Inkvizicija nametnuta srpskim Pravoslavcima od strane hrvatskih Katolika rezultirala je masakrom i smrću 700.000 Srba u samo četiri godine. Dakle, dok je Inkvizicija službeno završila u devetnaestom stoljeću, istovjetni postupci i razmišljanja su očito bila u primjeni u Hrvatskoj u dvadesetom stoljeću. Zapravo, taj isti mentalni sklop je još uvijek službeno zastupljen od strane Papinskog Rima u dvadeset i prvom stoljeću. Rimokatolička Crkva i danas održava zakone koje je koristila za svoj vlastiti autoritet u svrhu mučenja i ubijanja Biblijskih vjernika tijekom više od 600 godina u doba Srednjeg Vijeka. U njezinim današnjim zakonima navodi se njezino pravo na prisilu kršćanskog naroda. Tako Katolički Kanonski Zakonik u kanonu 1311, kaže,
“[Katolička] Crkva ima prirođeno i sopstveno pravo na prisilu prijestupnika članova kršćanske vjere pomoću papinskih sankcija.”
Iako trenutno ne postoje sankcije za mučenje i smrtnu kaznu, isti zapanjujući način razmišljanja je zadržan u sadašnjem Rimokatoličkom zakonu. Činjenica je da Papinska Crkva i dalje tvrdi da ima pravo suda i nametanja kazni, stav kojeg nije promijenila od doba Inkvizicije. U sadašnjem Kanonskom zakoninku ona također određuje,
Kanon 1405 (odjeljak 1) “To je pravo Rimskog Prvosvećenika [Pape] samoga, da sudi u slučajevima navedenim u Kanonu. 1401: 1. one koji drže najvišu građansku dužnost u državi; ...
Kanon 1401 “Po ispravnom i ekskluzivnom pravu Crkva sudi: 1. u predmetima koji se tiču ili su povezani s duhovnim stvarima; 2. u povredama crkvenih zakona i svim onim slučajevima u kojima je u pitanju grijeh, u onome što se odnosi na utvrđivanje krivnje i nametanja crkvenih kazni.”
Upozorenje Duha Svetoga istinskim vjernicima se stoga mora zapamtiti, budući da su ove uredbe certificirane u Rimokatoličkom zakonu, “Za slobodu nas Krist oslobodi. Budite dakle postojani i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!”[2]
U prošlim vremenima, kraljevi i prinčevi i narodi su trebali drhtati pred uredbama Rimokatoličke Crkve. Jao onom tko je pružao otpor! Podanici država koje su se protivile Rimu, bili su otpušteni od svojih zakletvi vjernosti; cijele države su bile stavljene pod isključenje iz Crkve. Putem obmane i iskrivljenja Evanđelja, a potom i silom, Papinstvo je održalo svoju domenu. No Katolička Crkva ima samo vanjsko jedinstvo, kao što bilo tko, tko je živio u tom sustavu i studirao njegove uredbe i povijest, zna.
Naša Molitva za Hrvatsku
Mi smo dokumentirali kako su se institucionaliziran Papinski sistem i sile tame urotile protiv Pravoslavnih Srba, Židova i ostalih u Hrvatskoj. Naša je molitva da Gospodin Isus Krist pokaže snagu i moć svojeg Kraljevstva u Hrvatskoj. Psalm 2 nas podsjeća da Mesija vlada i da Njegovo prijestolje nije pomaknuto, niti su se Njegovi planovi promijenili; bez obzira na sva previranja i spletkarenja protiv Njega. Dok neprijatelji Evanđelja spletkare i planiraju kako da skrše okove Boga Oca i Sina i kako da zbace Njihov jaram, Bog Otac je već pobijedio njihove uređaje i kaže im: “Ta Ja kralja svog [Krista] postavih nad Sionom, svojom svetom gorom.”[3] Svi događaji su u Njegovim rukama. Nitko ne može opstati protiv Svemogućeg Spasitelja!
Glas Gospodnji grmi iz završnih poglavlja Biblije i odzvanja u cijelom svijetu, “Izađite iz nje, narode Moj, da ne budete suzajedničari njezinih grijeha te da vas ne zadese njezine pošasti.”[4] Dok Papinski sistem iz Rima nastavlja jačati, njegova konačna osuda je već zapisana, “Pade, pade Babilon veliki, koji je vinom srdžbe i svojega bluda opio sve narode!”[5] Jahvin gnjev kojeg je rezervirao, te Njegova kaznena pravda, i Njegova protivnost prema grijehu, biti će otkrivene cijelom svijetu. Uništenje Papinskog Rima proizaći će iz veličanstva Njegove moći. “Isti će piti od vina Božje srdžbe, nerazrijeđena, natočena u čašu gnjeva njegova.”[6] Izvjesnost konačnog trijumfa trebala bi nas animirati u našim nastojanjima, i istinske vjernike u svojim duhovnim borbama.
Često citirana maksima da “Onima koji ne znaju prošlost, suđeno je da im se ona ponovi” je istinita. Bez znanja o stravičnoj povijesti Hrvatske u 20. stoljeću, može nam se dogoditi da ne uočimo da je pravo Evanđelje pitanje života. Pravi vjernici su naime u realnoj opasnosti od kompromisa s Rimokatoličkom Crkvom. Kao što je apostol Pavao rekao vjernicima, “A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni.”[7] Pobjeda vjere i hrabrost vjernika nad najtežim kušnjama su više puta zabilježeni u stranicama povijesti. Kao što je i sam Gospodin proglasio “ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, i nakon toga nemaju više što učiniti. Također, kažem vam, tko god Me prizna pred ljudima, toga će se i Sin Čovječji priznat pred anđelima Božjim.”[8]
Pozivamo stoga Hrvate da vjeruju u Gospodina Isusa Krista samoga, a ne u sakramente Katoličke Crkve. Tek kad je prava vjera u Gospodina Isusa Krista prisutna, onda je prisutna i radost neizreciva i puna slave. Bog je jedini Sveti Otac, i Sve-svet. Njegova svetost je faktor koji Ga u potpunosti izdvaja u svim Njegovim bitnim osobinama i atributima. To je razlog zbog kojeg moramo biti u ispravnom odnosu pred jednim i jedinim Sve-svetim Bogom pod uvjetima koje je On sam propisao. Dobra Vijest je međutim ta da se Njegovom milošću možemo obratiti Njemu u vjeri za spasenje koje jedino On daje, uvjerenjem Duha Svetoga, na temelju Kristove smrti i uskrsnuća za svoj narod i po vjeri u Njega samoga, kao što Sveto Pismo kaze: “Ta milošću ste spašeni po vjeri; i to nije po vama; Božji je to dar: ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.”[9]
Ako je Gospodin Svojom milošću dotaknu vaše srce pri čitanju ovog prikaza povijesti Hrvatske, javite nam se na e-mail adresu; lucijat77@gmail.com Hvala.
[1] Ante Pavelić, rođen 14. srpnja, 1889 - umro28. prosinca 1959
[2] Poslanica Galačanima 5:1
[3] Psalmi 2:6
[4] Otkrivenje 18:4
[5] Otkrivenje 14:8
[6] Otkrivenje 14:10
[7] Druga poslanica Timoteju 3:12
[8] Evanđelje po Luki 12:4,8
[9] Poslanica Efežanima 2:8-9